Dan sjećanja i zahvalnosti

Dan sjećanja i zahvalnosti

Dan sjećanja i zahvalnosti našim braniteljima Siniši i Zrinku Renduliću.

Dragi Ružo i Željko – roditelji Siniše i Zrinka,
dragi roditelji naših učenika i učenici i učitelji, sumještani i suborci pokojnih Siniše i Zrinka, predstavnici vlasti Općine Josipdol, predstavnici braniteljske udruge "1. gard. brigade Tigrovi", poštovani župniče pop Ante i oče Viktore iz vojne kapelanije u Zagrebu, sve vas od srca pozdravljam kao voditelj OŠ koja nosi ime junaka kojih se junačke smrti danas spominjemo.
U ovim trenucima osjećaji su snažni i pomiješani. Tuga i ponos, ispunjaju sve nas.

Godina 1991. ratna je godina. Oružani sukobi su započeli u proljeće te godine, a u ovo doba, dakle u jesen 1991., prije 23 godine, rat je buktao u skoro pola Hrvatske. Na ratištima se odvijala neravnopravna borba, a svaki dan su stizale vijesti o granatiranjima, napadima iz zraka i s kopna, s lakim i teškim naoružanjem, po našim gradovima i selima, po položajima naših branitelja koji su pristizali iz svih dijelova domovine i ojačavali crtu obrane.

Tih dana i muško i žensko stavljali su se na raspolaganje oružanim snagama tek rođene samostalne RH.
Naslovnici naše škole, Siniša i Zrinko, zajedno sa svojim roditeljima Ružom i Željkom, učinili su isto. Prijavili su se za aktivno sudjelovanja u obrani domovine. Siniša je već bio otac četverogodišnjeg sinčića, a Zrinko je očekivao djevojčicu, koju nažalost nikada nije ugledao svojim očima. Oba su htjela za svoju djecu bezbrižnije djetinjstvo, silno su željeli spriječiti da i naredna školska godina započne sa sirenama i da sva djeca za najveću brigu imaju bezazlena stvari: odmor na moru, ljetovanje kod bake i djeda, igra i sport, čitanje i druženje.

Nakon što su se prijavili, odmah 10. kolovoza dobili su raspored u legendarnu i danas slavnu 1. A brigadu "Tigrovi", u antiterorističku postrojbu, sa sjedištem u Rakitju.
Zajednički su otišli na ratište u blizini Okučana, ugušiti pobunu i zapriječiti nadiranje JNA preko Save iz pravca BiH.
U teškim borbama, opremljeni sa skromnim pješačkim naoružanjem protiv tenkova i aviona 3. vojske Europe, pružali su sa svojim suborcima snažan otpor do 15. rujna te 1991. godine. Tada je njih 5 poginulo, među njima i naš Siniša. Još samo noć prije zabavljao je svoje prijatelje, podizao raspoloženje i hrabrio. Njihova tijela su ostala na okupiranom području sve do ožujka 1992. kada je Hrvatska Vojska razmijenila žive zarobljenika za mrtva tijela.
Zrinko je, pored tuge za poginulim bratom, razmišljao i o majci i o ocu koji su bili zabrinuti za njih. Odlučio je doći doma i sam priopćiti tužnu vijest. Bilo je to 17. rujna.

Oštarije, slijedećeg jutra, čuo je Zrinko od onih koji su prolazili pored kuće i po kući, da je padom vojarni u Ogulinu zaplijenjeno i nešto teškog naoružanja koje je dopremljeno na položaje ovdje oko Oštarija kako bi zaprijetili i preostaloj posadi vojarne u Oštarijama, ali da je malo onih koji znaju rukovati tim oružjem. Kada je to čuo Zrinko, iako je tugovao za svojim bratom, odmah je skočio i izašao iz kuće spreman pomoći svojim sumještanima kao već iskusan vojnik. Njegovo dobro srce, njegova dobrota, nije mu dopustila da sjedi i tuguje za nedavno poginulim bratom, već spremno ustaje i pridružuje se sugrađanima i prijateljima.
Prije podneva, roditelji su morali čuti još jednu tužnu vijest. Oštarije su bile ovijene tugom, i cijela ogulinska okolica.
Zrinko je poginuo 18. rujna.
Tri dana nakon svoga brata.

Siniša je rođen 1963. Poginuo je u svojoj 28. godini života. Iza njega su ostali tugujuća supruga Marica i mali Ivan koji je tada imao 4 godine. Danas je Ivan odrastao i samostalan čovjek. Dolazi kad ga pozovemo i ako je u mogućnosti. Rado ga viđamo ovdje među nama.
Zrinko je rođen 28.2. 1966. poginuo je u svojoj 25.-oj godini života. Očekivao je bebu. Ona se rodila tjedan dana poslije i dobila je ime Zrinka. Također, našoj školi iznimno draga i rado viđena. Prije nekoliko godina radila je na uređivanju naše škole, ima izražen talent za likovno izražavanje. Oslikavala je zidove hodnika naše škole koji nosi ime njenog oca i strica.

Što bi danas trebali sebi posvijestiti? U kom pravcu bi trebali usmjeriti svoje misli?
U prvom redu trebali bi se prisjetiti što su Siniša i Zrinko i tisuće branitelja imali za motiv. S kojom su željom tako spremno stavili na raspolaganje svoje živote? Naše misli, našu volju i naše djelovanje, svih nas ovdje okupljenih, upravimo zajedno sa svim našim braniteljima Domovinskog rata, zajedno sa Sinišom i Zrinkom, u izgrađivanje bolje i sretnije budućnosti.
Slobodna, neovisna, sretna Hrvatska, to je žar njihove ljubavi. Ta ljubav neka nas grije navijeke.
Svim hrvatskim rodoljubima, Siniši i Zrinku, neka se spomen i hvala nikada ne ugasi. Taj spomen uvijek ćemo vezati uz vječne vrijednosti koje su svojom krvlju potpisali: ljubav i sloboda za Hrvatsku.
Vječna im slava i hvala.

Josip Anušić

Pozivnica-Sinisa-i-Zrinko-Rendulic----Ostarije-2014-(2).jpg

10444598_961003063915289_6888571872304203512_n.jpg

10532928_961003147248614_1839045937805288366_n.jpg

10629820_961003117248617_7730717716439419467_n.jpg






Povratak

informacije

Župni ured Uznesenja Blažene Djevice Marije
Gospe od Čudesa 7, Oštarije
47300 Ogulin
E-mail: pop.ante@gmail.com
Mobitel: 098/887-044

Raspored Sv. misa:

Radnim danom:
zimi 17.30 sati
ljeti 18.30 sati

Nedjeljom i blagdanom:
Svetište Gospe od Čudesa u 10.00 sati, Cerovnik u 12.00 sati.

Podložno promjenama, za točniju informaciju pratite župni listić.
____________________________


     



Linkovi:






OS-Ostarije.jpg

Ostarski-glagoljasi.jpg

DVD-Ostarije.jpg




____________________________

 


©2011 Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Oštarije. Sva prava pridržana.