"Gospa daje da shvatimo da je Bog tu blizu"

Svetkovina Velika Gospa i u ovom svetištu je najveći događaj za vjernike i Marijine štovatelje okolnih župa i mjesta, pa i biskupije.

Štovatelji Gospe od Čudesa u Oštarijama ove godine su imali priliku kroz duhovnu pripravu u trodnevici sudjelovati na duhovnim vježbama koje je vodio svjetski poznat duhovnik i začetnik hagioterapije prof.dr.Tomislav Ivančić. Nakon trodnevice, veliku procesiju i hodočasničku misu uočnicu, nedjelja 14. kolovoza u 20 sati, vodio je domaći biskup Mile Bogović. Na sam blagdan euharistiju je predvodio voditelj trodnevice, prof. Tomislav Ivančić. Kao i u protekla tri dana kroz duhovne nagovore, tako je i u ovoj misi sve nazočne potaknuo na budnost, razmišljanje o svome kršćanstvu, o odnosu s Bogom i bližnjim. Dao svoja razmišljanja o domovini i Crkvi. Tema u ove dane priprave bila je "Obitelj pod Gospinim plaštom" i vjernici su moglil čuti mnogo riječi ohrabrenja i poticaja na snažniji angažman u društvu koje stenje pod korupcijom, nelogičnim i nepravednim zakonima koji ugrožavaju hrvatskog čovjeka i građanina, kao i obitelj. U nastavkku pročitajte poruku nedjeljne propovijedi.

Marija dakle nije daleko. Ona i Isus sa tijelom su uskrsli i tu su, među nama.Kraj svakoga od vas stoji Marija i pita te: " A zašto si došao ovamo?" Njezin Uskrs je bio i s njom se raduju svi naši pokojnici, naši poginuli branitelji, svi ljudi koji su za istinu i za ljubav umrli i otišli sa ovoga svijeta. Svi koji su imali hrabrosti svoju obitelj braniti i živjeti za nju i umirati za svoju djecu oni su gore i uživali. Postoje dva čudesna svijeta. Jedan je ovdje na Zemlji. Znate da je Zemlja velika kugla koja se nalazi usred Svemira, a da zapravo ne znamo gdje ni kako. Samo znamo da smo mi tu i da sedam milijardi ljudi na toj Zemlji živi i da nitko od tih 7 milijardi ne zna gdje smo mi to, zašto moramo tu živjeti ni kamo se odlazi sa ove Zemlje. To je, dakle, jedna drama čovječanstva. Sedam milijardi ljudi i da pitam bilo koga: "Da li ti znaš zašto moramo ovdje živjeti? Znate li vi u Kini? Znate li vi u Japanu? Znate li vi u Americi? Znate li vi u Europi bilo gdje zašto ja moram ovdje živjeti?" Odgovora nema prijatelju dragi. A postoji jedan drugi svijet, jedna velika, čudesna država i kažu da je na nebesima, a to zapravo znači u duhovnom svijetu. Kao što je naša misao duhovna, kao što ove moje riječi ne možete vidjeti, a čujete ih, na neki način vidite misli koje govorim. U tom svijetu su zapravo naši pokojnici i svi su oni tu, s nama.

I dok mi ovdje patimo i napada nas zlo, čuli smo u prvom čitanju, đavao sa 7 glava, sa užasnim rogovima nastoji da nas zavede pod svaku cijenu. Želi nas samo zato da mislimo zlo, da govorimo zlo, da mrzimo čovjeka, da rastavljamo brak, da uništavamo svoju obitelj, da ne volimo svoju domovinu. Jer on je onaj koji je protiv čovjeka i on je zapravo onaj koji nas kuša da se vidi da li si svjestan kuda ideš i da li si svjestan gdje je tvoja domovina, hoćeš li ostati kod zla ili ćeš radije ići za dobrim. To je ono što nam zapravo u ovom trenutku i treba. Kako se othrvati zlu ovdje na Zemlji, kako biti čovjek i kako na kraju života mirno stati i reći: " Ne bojim se ničega, Bog je sa mnom. Ne bojim se ničega, bit će dobro."

Kaže anegdota da je jedan pustinjak bio daleko u pustinji među brdima i stijenama. I došao mu je jedan posjetilac i pitao ga je: "Kako možete izdržati u ovoj pećini u kojoj živite? Pa nemate ni kreveta ni vode ni ničega. Kako izdržavate?" A on je poveo posjetioca do kraja njegove velike špilje, pokazao mu jednu veliku rupu koja je bila okrenuta prema nebu i rekao je: " Pogledajte. Kada me uhvati zlo, ja dođem do ovog otvora, pogledam u nebo i onda mogu izdržati sve."

Prijatelji, zamislite kolika je masa ljudi već umrla i mi mislimo da su oni otisli ne znam kamo, a oni su tu i žive s nama. I oni su sretni jer kod njih više nema smrti, nema bolesti, nema virusa, nema operacija, nema ratova. I oni nam samo jedno žele reći: " Ljudi izdržite!" Jer ovdje na Zemlji se živi samo trenutno, kratko. Prije 100 godina niste bili tu, a za 100 nećete biti tu. Sad ste tu! Ovo je samo jedan odsječak života. Izdržite tu, ostanite tu, ostanite ljudi, ostanite pošteni. Znajte da je ovdje dobro samo ako znaš nositi svoj križ. Jer ako se ne znaš nositi sa svojom bolesti, ako odbacuješ teškoće u obitelji, braku ili životu, onda ćeš križ morati vući jer pobjeći od sebe ne možeš. Pobjeći od bolesti ne možeš, ne može se pobjeći od smrti. Smrt se može samo prihvatiti, ali ona postaje prijateljica i dragocjen izlaz u život onog časa kad je prihvatimo.

Zašto se bojati smrti? Današnji blagdan nam dakle upravo to govori. Gospa nam želi reći: " Prijatelji moji, ja sam vaša majka.", jer Isus je rekao: "Evo ti djece, evo ti sina." I Ona nam danas govori: "Ja sam vaša majka, bit ćeš tamo gdje sam ja." I kaže nama Hrvatima: "Ja sam vaša kraljica! Zašto ne dopustite da ja vladam vama? Da vlada dobrota, pravda, blagost, mir? Da vas mogu ozdraviti i izliječiti, da vam dam snage da izdržite." Sve je to tako blizu oko nas prijatelju, a mi to tako sporo i tako površno shvaćamo. I zato nam upravo hodočašća i dolazak ovdje, pred ovu crkvu Gospi od Čudesa pomaže upravo u tome da shvatimo da je Bog na dohvat ruke, odmah tu. Samo mu trebamo reći i on će nam pomoći, samo reći i vjerovati, razgovarati s njim i biti mu prijatelj.

Dođi pred tabernakul, sjedni i pitaj ga: "Isuse kako si? Što radiš? Što da ja učinim u svome životu?" Sve je to tako jednostavno, a mi to kompliciramo jer mislimo da smo mi samo materijalna bića, da smo ljudi koji samo moraju samo jesti, piti, obući se, imati novaca. A to nije istina. To nam treba samo za zemaljskog života. Živjet ćemo 30, 50, 70 godina. Ali ono što nam treba i što ostaje vječno su dobrota i ljubav. To nam zapravo želi reći ova velika svetkovina. I zato nije takvo čudo poštovani dragi prijatelji da je čitav naš hrvatski narod krenuo u sva moguća hrvatska svetišta. Naš je narod tamo. Svi su kod Gospe, svi slušaju njezin glas, svi očekuju njezinu pomoć, svi shvaćaju da se moraju vratiti kući drugačiji.

Pita me ovih dana jedan gospodin: "A što mislite što će biskupi na Veliku Gospu propovjedati? Jer do sada je bio nekakav spor između države i Crkve, između politike i vjere, a sad ga nema. Pa što će sad oni propovjedati?" Odgovorio sam: "Ako nastaju sporovi između politike i biskupa onda je to samo zato da ih zavede da se bave politikom i da misle da ako kritiziraju političare i druge da će riješit probleme. Ali neće." I zapravo je dobro ako vidimo da nam ne ide dobro. Onda ćemo se prestati nadati ljudima i pitati političare zasto su napravili ovoo ili ono. Oni naprave ono što mogu, oni su samo ljudi. Među njima je toliko ateista i što onda očekujete od njih? Ali pitanje je što sam ja i što si ti napravio. I ako netko ne znam kakve zle zakone i zločine radi, ako nas prebrzo šalju u Europu, zašto se bojati? Uvijek se treba sjetiti '91 kad su nam sve oduzeli i kad su nas mogli pregaziti, a Nebo je bilo s nama. I ako danas treba nešto mijenjati u Hrvatskoj, a treba sve temeljito mijenjati, i brak i obitelj i moral i čovjekoljublje, onda samo jedno imamo za učiniti, staviti krunicu oko vrata.

Koliko je puta vidim, posebno na onima koji su bili branitelji. Nose krunicu i ne stide se. Koliko puta vidim kod muževa, menadžera, političara da nose krunicu u lijevom džepu i stave još i rupčić samo da ne ispadne. I onda kad su teške situacije polako uzmu krunicu i govore: "Kriste, sad ti moraš pomoći. Nema tko drugi." Pa danas samo shvatimo, poštovani dragi hodočasnici, da smo mi samo hodočasnici na ovoj Zemlji, samo jedan trenutak koji tako brzo prođe. Koliko godina imaš? Jesi li uopće živio? Godine su iza tebe, više ih nemaš. Hoćeš li još koju proživjeti? A kakav si bio? Što će ljudi govoriti o tebi kad umreš? Da li će ostati iza tebe dobar ili loš glas? Je li ti savjest čista? Je li ti otvoren put prema vječnosti u nebu? Možeš li ljudima i svojoj djeci pogledati mirno u oči? Da nisi korumpiran? Da nisi rob strasti? Da nisi rob novca? Da si čovjek koji voli domovinu, koji ljubi obitelj, koji uživa u svom bračnom drugu jer zna da je to njegova šansa da bude vječan, čovjekoljubiv, da dođe u nebo?

Upravo onda kad je najteže. Da li shvaćamo braćo da biti kršćanin znači pripadati jednom novom, drugom narodu? Crkva je, kao što sam maloprije rekao, jedna nova nacija. Iz svih naroda svijeta imate pripadnike, baš iz svih država. To su kršćani koji su kršteni, koji vjeruju Isusu Kristu koji je predsjednik te nacije, koji je kralj, a Marija kraljica. To je jedan novi narod usred ovih 5-6 milijardi ljudi. Ali taj je narod kao svjetlo usred ljudske povijesti. Mi smo kao kvasac i možemo promijeniti Hrvatsku. Nema je tko drugi mijenjati nego mi, dragi prijatelji.

Tko je darovao slobodu Hrvatskoj? Mi bi i sad bili robovi da nije bilo Majke od čudesa. I sad bi bili robovi da nije bilo onih hrabrih među nama koji su rekli: "Radije umrijeti nego biti rob!" , kojima je duh bio jači i snažniji od materijalnog i kratkog života na Zemlji. I ako shvatimo danas da ti je život na zemlji darovan da ga daruješ, a ne da ga čuvaš, sve smo shvatili. Jer život se sačuvati ne može. Nema tih lijekova, nema tih farmaceutskih tvrtki koje mogu sačuvati život. Nema tog liječnika koji može sačuvati život sebi, a kamoli tebi. Prema tome, život gubiš.

Sad je pitanje kako ćeš ga iskoristiti? Hoćeš li ga iskoristiti da tvoja djeca uživaju što imaju takvog oca i takvu majku, što si im znao navečer reći: "Djeco idemo zajedno moliti krunicu." , "Djeco, oprostite mi i molite i vi nas za oproštenje?" Jesi li ih tako učio? Zar misliš da se djecu odgaja tako da im daš materijalno? Pa onda si ih ubio. Ako hoćete da vam se djeca drogiraju, da odu i alkoholiziraju se, da se neće ženiti, onda im samo dajte i auto i stan i dovoljno novaca. I ubili ste ih. Ispitivanja među studentima u Americi su pokazala da studenti koji su imali najbolje ocjene na fakultetu, koji su imali izvrstan ugled u društvu, koji su imali auto, stan i dovoljno novca, ti su se ubijali, samoubojstvo počinjavali. I kad bi ih pitali zašto to rade odgovor je uvijek bio isti : "Mi imamo od čega živjeti. Imamo i stan i novac i sve. Ali nemamo zašto živjeti. Za koga bi ja živio? Što ja moram u životu ostvariti? Koji su moji savjeti? Gdje ja mogu mojoj domovini pridonijeti da ona bude sretna?"

 Pronađi svoju savjest danas pred Gospom. Pronađi svoju zadaću, pronađi najveću zadaću koju imaš, a to je da si kršćanin, prijatelj. Shvati da tvoja molitva može činiti čudesa. Shvati da tvoja krunica može promijeniti i političare i vojsku i policiju i svakog čovjeka. I učitelje i profesore i znanstvenike i kulturne djelatnike i seljake. Baš sve. Zato vjeruj. Da li ti još uvijek vjeruješ da je zlo jače od dobra? Da je đavao jači od Boga? Da li još uvijek vjeruješ da je bolest jača od zdravlja? Da je smrt jača od života? Ako to vjeruješ onda si ti već odavno mrtav. Šteta. Onda nemam što činiti s tobom osim zamoliti te da se vratiš, prijatelju. Zar može biti tama jača od svjetla? Zar mislite da je ono što zovemo smrću zaista kraj, a ne pobjeda života? Kad si nakon 9 mjeseci izlazio iz utrobe majke jesi li prestao živjeti ili si tek onda oživio? A nakon onoga što zovemo smrt, zapravo ćemo prijeći u savršen život.

Mi zapravo krivo tumačimo smrt. Ona je početak života. Jedan njemački teolog koji je završio u koncentracionom logoru bio je upravo pred smrću. Kleknuo je pred plinskom komorom i svojim prijateljima rekao samo ovo : "Ovaj kraj za mene je početak života." I vidjelo se kako duboko moli i mirno ulazi u plinsku komoru. I kažu, prijatelji, da iz te komore nije izašao dim koji je smrdio nego koji je mirisao, na život, na čovjekoljubivost.

Sjećam se mog oca kada je u mjesecu srpnju išao u crkvu. Bio je orguljaš, 78 godina je imao. I tada je od sunca pao. Imao je slabo srce i pluća. Svi su rekli da je gotov, odvezli ga u bolnicu, a nakon 3 sata se vratio. Kad sam ga pitao: "Tata, što je bilo?" , odgovorio je: "Ne znam ni ja, ali samo ti mogu jedno reći, a to je da smrt ne boli. Divno je umrijeti. Ne boj se smrti. Najteže mi je bilo kad su me reanimirali, kad sam se opet morao vratiti u ovaj grubi zemaljski lijes. Najteže je ovdje živjeti. Ono tamo je milina." I pitam ga ja: "Zašto si se tata onda vratio?", a on meni odgovara: "Došao ja pred svetog Petra, a on meni kaže: "Šta si došao?", i ja mu odgovorim da sam umro. I pita on mene zar ne znam da je nedjelja i ja mu kažem da znam. A on će meni: "Pa nedjeljom ne radimo, vraćaj se natrag."
Toliko je humora radio. Nakon 3 godine ponovno je tako, ali sad za orguljama pao. Opet su rekli da je gotov, a on je opet preživio i opet se našalio da mu je sveti Ptar rekao: "Pa jesam ti rekao čovječe ne nedjeljom!" Treći put, sjećam se, baš u nedjelju se brijao i samo se spustio. Valjda je sveti Petar rekao: "A dobro kad dosađuješ."

Prijatelji dragi, smrt nije kraj. Smrt je jedan prekrasan početak. Ali kako tumači ona knjiga Život poslije života, teško umiru oni koji imaju nečistu savjest, koji ne vjeruju u dobrog Boga, koji ne vjeruju u oproštenje grijeha, da im je oprošteno čim se kaju. Oni koji su zločesti, koji mrze, koji ne znaju oprostiti ljudima i razumjeti da smo svi zločesti i da nam treba praštati da bismo bili dobri, ti umiru teško i osjećaju užas kad umiru. Dok imaš čistu savjest i hoćeš činiti dobro, odlučuješ se da budeš čovjekoljubiv, umireš sa srećom kažu istraživanja.

Evo, sve je drugačije nego što smo mi obično mislili ili krivo učili. I zato smo ovdje u Marijinoj školi, zato se zagledajmo u oči. Pa otkud toj ženi tako velike osobnosti? Bila je obična djevojka udata za Josipa. Kako to da je postala kraljica neba i zemlje? I onda ćeš shvatiti kad ti ona kaže: "Prijatelju, nisi daleko od toga. Ako sam ja, tvoja majka, kraljica neba i zemlje, onda si ti princ i ti si princeza. Jer ja sam kraljica, a vi ste moja djeca. Prema tome, možete činiti djela koja ja činim. Ako sam ja Gospa od čudesa onda ste vi djeca od čudesa."

Evo, ako pođemo tim putem onda ćemo zapamtiti ovu Veliku Gospu i Oštarije 15. 08. 2011. Ali ćemo se onda braćo moja i spremiti za novi rad u Hrvatskoj. I znanstveni i kulturni i vojni i policijski. Onda ćemo se također znati dobro spremiti za novu politiku, za novi sport. I nećemo samo vikati na političare nego ćemo se sami angažirati. Ako si vjerni kršćanin idi u politiku. Ajde budi hrabar. Ono što Hrvatska danas treba i što Europi fali su proroci. To znači inteligentni ljudi, intelektualci koji znaju što je moral, koji su mudri, znaju gdje je budućnost, znaju da za čovjeka treba živjeti. To je ono za čim Europa žali i zato se ona raspada. Zato vidimo kako jedna za drugom zemljom uništavaju svoju i financijsku i privrednu, ali i duševnu sposobnost. I onda se pitamo zašto ući u tu Europu? Upravo zato da joj pomognemo. Papa Ivan Pavao II. je rekao: "Hrvati dragi, puče hrvatski, uđite u Europu jer vas ona treba! Vi ste katolici već 14 stoljeća. Europa vas treba! Vi imate iskustvo vjere, imate iskustvo rata koji je bio vrhunski rat na svijetu. Nijedna vojska u svijetu nije napravila ono što ste vi u Bljesku i Oluju. I što se bojite kada bacaju mrak na tu vašu veličinu i tu veličanstvenost? Vi ste genijalni, veliki, imate sposobnosti, ali zato što ste Božji."

Nemojmo biti strašljivi i bojati se što smo Hrvati. Budimo ponosni na to. I nemojmo se bojati i strahovati pred tim što smo katolici. Ponosan budi na to! I nemoj se bojati što si kršćanin! POnosan budi na to! I nemoj se bojati što si čovjek već budi ponosan na to! Budi ponosan na sve i tada ćeš početi poštivati druge i reći drugima kako da i oni budu ponosni i da svi budemo jedno srce i jedna duša, svih 7 milijardi ljudi. I ne slutite koliko nas trebaju i Japanci i svi istočni veliki narodi, i Afrikanci i svi drugi. Koliko vape za ljudima koji će im reći istinu, a mi ju imamo. I nemojmo se, dakle, bojati kad nam s bilo koje strane dolazi i sa haške strane i druge da nam hoće to sve pomutiti.

Rekoše mi ljudi nedavno, prijatelji kad smo razgovarali : "Valjda nijedan Hrvat nije tako hrabar, tako siguran u budućnost, nijedan se nije iznenadio haškom optužnicom, nijedan nije tako miran i slobodan kao Gotovina." A jedan drugi prijatelj koji je došao iz Haaga kaže: "Kad je nedjeljna misa on se obuče u generalsko odijelo i tako pobožno moli na misi, kleči cijelu misu. Mi ustanemo, sjednemo, a on ostaje u kapelici dugo, dugo i moli." Prijatelji, možda tebe Bog zove da u svom selu budeš dobar načelnik, dobar političar, vrstan učitelj i profesor, odgojitelj, dobra majka, dobar otac. Trebamo one koji će biti prvi, one koji se ne daju zavesti nikakvom korupcijom.

Pa znate da što god si učinio krivo, gubiš, što nije tvoje gubiš. Ništa se ne može dobiti na laži i bezakonju. Samo izgubiti. A treba nas neizmjerno puno i u politici i u saboru kako bismo digli ruku za pravedne zakone i kako bi se što prije uništio zakon o antidiskriminaciji koji jedino diskriminira kršćane. Nas se smije sa svih strana napadati, a od onih drugih nikoga. Koji je to zakon onda koji ne štiti većinu? Zakon u Hrvatskoj koji ne štiti Hrvate, ne štiti mene katolika. Ja onda ne smijem ni propovjedati ono što propovjeda Sveto Pismo. To su sve problemi koji nam samo jedno kažu: " Ne bojte se ući u javni život. To je vaša domovina, vaše mjesto. To je tvoje mjesto, ne boj se!" A budi s Bogom povezan i vidjet ćeš čudesa.

Pa neka Gospa bude danas s nama. Kao što je pošla Elizabeti, dopusti joj da posjeti tvoju kuću. I kada ti dođe reci joj: "Otkuda meni to da majka Boga moga dolazi k meni?" I sklopimo danas savez s Marijom. Prihvati ju danas da ti buda kraljica. Marija, budi kraljica moja! Prihvati da učini čudo u tvojoj obitelji i tvome braku. Prihvati jer kad vjeruješ u dobro sigurno će ti se vratiti, potpuno osloboditi zla i potpuno izliječiti. Vjeruj u dobro, ne govori negativno, ne misli negativno! Nemoj činiti ništa što je negativno i zlo i što je bolesno. Misli na ono što je dobro. Vidjet ćeš da i da si od najteže bolesti bolestan ako budeš govorio da će biti dobro bit će tako. Jer onaj koji vjeruje njemu je sve moguće kaže Isus. Pođimo tim putem. Uzmimo Mariju za ruku ili Ona nas za ruku. Neka nas danas povede. Hvala vam što ste bili strpljivi. Amen.

(načinjeno prema audio zapisu)
 

Od VIŠE FOTOGRAFIJA

 

Povratak

informacije

Župni ured Uznesenja Blažene Djevice Marije
Gospe od Čudesa 7, Oštarije
47300 Ogulin
E-mail: pop.ante@gmail.com
Mobitel: 098/887-044

Raspored Sv. misa:

Radnim danom:
zimi 17.30 sati
ljeti 18.30 sati

Nedjeljom i blagdanom:
Svetište Gospe od Čudesa u 10.00 sati, Cerovnik u 12.00 sati.

Podložno promjenama, za točniju informaciju pratite župni listić.
____________________________


     



Linkovi:






OS-Ostarije.jpg

Ostarski-glagoljasi.jpg

DVD-Ostarije.jpg




____________________________

 


©2011 Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Oštarije. Sva prava pridržana.