Susret ministranata Gospićko-senjske biskupije

Susret ministranata Gospićko-senjske biskupije

U drevnom svetištu Gospe od čudesa okupilo se oko 250 ministranata iz svih dekanata koji su došli zajedno sa svojim svećenicima. Susret jer započeo okupljanjem ispred svetišta, gdje je goste dočekao župnik i čuvar svetišta pop Ante Luketić.

Ministranti svih uzrasta, od predškolaca do srednjoškolaca i studenata, nakon  oblačenja ministrantskih haljina u Vatrogasnom domu, u svečanoj su procesiji došli do svetišta, gdje je pokorničko bogoslužje predvodio ogulinski župnik i dekan mons. mr. Tomislav Rogić. On je vrlo sugestivno slikom i primjerom Maloga Princa, potaknuo sve nazočne da ispitaju savjest je li možda neki od "sedam korova" (glavnih grijeha) "uhvatio korijen u našoj duši, kako bismo ih mogli iščupati u svetoj ispovijedi". Potom je slijedilo koncelebrirano euharistijsko slavlje, na početku kojega je vlč. Luketić srdačno pozdravio sve nazočne ministrante i gotovo trideset svećenika, a posebno generalnog vikara biskupije mons. mr. Tomislava Šporčića, koji je na ovom slavlju bio izaslanik gospićko-senjskoga biskupa Mile Bogovića.

Mons. Šporčić je najprije prenio biskupov pozdrav sudionicima ovoga susreta. U prvom dijelu propovijedi
protumačio ministrantima veliku sliku Gospe od čudesa, oltarni poliptih - u čijem središtu dominira Marijin
lik, koja je svojim plaštem ogrnula svece, a oko nje su anđeli – ter se posebno zaustavio na prikazu
Navještenja Marijina, Pohoda Elizabeti i Isusova rođenja. Ostatak propovijedi prenosimo u cijelosti.

"Život svakog čovjeka vodi neka tajanstvena želja prožeta čežnjom za srećom. Ako je ta želja pogrješna
onda je i sam život u pitanju. Ne može dovesti do punog čovjekova ostvarenja želja ono što je protiv
čovjeka, protiv dobra. Osobito su mladi ispunjeni raznim čežnjama i željama. Stoga se s pravom postavlja
pitanje: Koja je želja ispravna? Koja bi želja mogla nadoknaditi prazninu koju nosimo u srcu? Neki će
na ta pitanja odgovoriti da je to uspjeh, neki da je novac, neki da je to neko posebno dobro društvo –
prijateljstvo i slično. No, mi smo tu preslabi da bismo znali ocijeniti što je najbolje za čovjeka pa i za
mlade. Stoga se obraćamo Bogu, posebno Duhu Svetom da nas rasvijetli, da nam pomogne usmjeriti
svoj život ter se opredijelimo za ono što je najvažnije. Neke posebne osobe, Bogu drage i koje su bile s
Bogom u čvrstoj vezi mogu nam i primjerom pokazati što je najbolje i kako to izvesti. Mi smo ovdje pred
likom Gospe od Čudesa, pred likom Blažene Djevice Marije Oštarske. Njoj se molimo i nju častimo, ali
mi prije svega promatramo njezin život i njezinu dosljednost u vjeri kako bi i nama bila putokaz na putu.
Stoga gledamo Mariju i razmatramo što je ona kao najvjernija i najmudrija žena živjela na ovoj zemlji.
Bezbožac, ateist i filozof Jean Paul Sartre napisao je jednu od najljepših stranica o Majci Božjoj. Već
sama ta činjenica jest čudo! Dogodilo se to ovako. U zimi 1940. godine, u jednom koncentracijskom
logoru, gdje je bio zatočen, zatvorenici su odlučili zajedno upriličiti proslavu Božića. Svatko je trebao
napisati jednu molitvu ili neko razmišljanje, što bi se onda čitalo u Svetoj noći. Sartre je napisao nekoliko
stranica, koje i danas zadivljuju i diraju srce. Evo kako ateistički filozof pripovijeda događaj Isusova
rođenja:'Djevica je bljedunjava i promatra svoje čedo. Ono što bi trebalo orisati na njezinu licu jest
divljenje koje se nikada do tada nije pojavilo ni na jednom ljudskom licu, osim na njezinu. Jer je Krist
njezino dijete, tijelo njezina tijela i plod njezine utrobe. Nosila ga je devet mjeseci i sada mu pruža svoje
grudi, i njezino mlijeko tako postaje Božja krv. U nekim trenucima Marija je čak napastovana da smetne s
uma da je to Dijete Bog. Privija ga na grudi i kaže mu: "Dijete moje!" Ali ipak, domalo ostaje vrlo zbunjena
i dokučuje: "Ja Boga privijam uza se." Osjeća da je Krist njezin sin, njezino dijete, i da je istodobno i
njezin Bog. Gleda ga i razmišlja: "Ovaj Bog jest moj sin. Ovo Božansko tijelo jest moje tijelo. Načinjeno je
od mene, ima moje oči i usne oblikovane kao moje. Bog je, a opet sliči na mene." I nijedna žena nije bila
sretnica kao Marija – da je imala svoga Boga za sebe samu.'
Te riječi iznenađujuća su i vjerna Marijina fotografija. Pitajmo se kako nastaje Marijina povijest, kako
se rascvjetava ovaj neočekivani cvijet usred kaljuže čovječanstva. Pođimo u malu nazaretsku kuću i
poslušajmo evanđelista Luku, koji govori kako je Bog poslao Anđela Gabrijela k Mariji. Bog je tražio
Mariju, On je osmislio Marijinu ulogu i pokucao na vrata njezine slobode i traži njezinu suradnju. Bog
traži suradnju, želi da mu se slobodna srca odgovori. On i na vratima našega srca kuca i čeka: 'Evo, na
vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu.' Ako čovjek ne otvori
vrata, tada odbija Boga! Sveti Augustin, koji je upoznao žalost udaljavanja od Boga, kada je postao
kršćanin uskliknuo je: 'Za sebe si nas stvorio, Bože. I nemirno je srce naše dok ne otpočine u tebi…

Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! Zvao si me i vikao, probio si
moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa
uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotaknuo si me i gorim za mirom tvojim.'
Koliko je prijeko potreban susret s Bogom kako bi naš život dobio smisao, potvrđuje svjedočanstvo
jedne djevojke iz Rima koja je počinila samoubojstvo na ostienskom kolodvoru u Rimu. Napisala je ovu
dramatičnu poruku svojim roditeljima: 'Dragi roditelji, željeli ste mi dobro, no niste mi činili dobro. Dali ste
mi sve, pa i ono što je suvišno. Ali mi niste dali ono što mi je prijeko potrebno (Boga) - niste mi dali valjan
razlog zbog kojega je život vrijedan truda. Zbog toga oduzimam sebi život.' Kuća bez Boga, i kada je
puna udobnosti i bogatstva, uistinu je stravično siromašna – prazna je! Marija je u siromaštvu svoje kuće,
u skromnosti i jednostavnosti svoga srca, iznenada postala čuvarica neizrecive tajne. Što će učiniti?
Nakon primanja poruke od anđela Gabrijela odlučuje još jednom krenuti putem poniznosti i ljubavi – otići
će k svojoj rođakinji Elizabeti! Kod nje će iz svega srca izreći najljepšu himnu, kakva nije nikada izišla
iz srca nijednog stvorenja. Učinimo je i našom himnom i nosimo je svojoj kući, neka nam bude molitva i
program života. Ta himna je Marijina pjesma "Veliča duša moja Gospodina!"
Veliki političar i mirotvorac Gandhi je među ostalim rekao: 'Nisam književnik ni znanstvenik. Pokušam
samo biti čovjek molitve. Molitva je jutarnji ključ i večernji zasun.' Kakva je tek bila Marijina molitva.
Jacques Maritain, koji je od velikog bezbožnika postao veliki vjernik, napisao je: 'Savršen vjernik moli
tako dobro da i ne zna da moli.' Ministranti su pozvani ne samo da obavljaju potrebnu pomoć oko oltara
ter tako poslužuju – ministriraju. Oni su pozvani da mole zajedno sa svom Crkvom, da budu molitelji
po uzoru na Bl. Dj. Mariju u osobnoj molitvi, u obitelji, a posebno u crkvi i našoj velikoj obitelji. Posebno
vrijedno molimo kad sudjelujemo u zajedničkoj molitvi na nedjeljnoj i blagdanskoj sv. misi."

Nakon propovijedi slijedila je prigodna "ministrantska" molitva vjernika, u kojoj su sudjelovala i dvojica
ministranata iz župe Presvetoga Trojstva u Otočcu. Na kraju euharistijskog slavlja, koje je svojim
pjevanjem animirao dio zbora oštarske župe, svima je za doprinos ovome susretu zahvalio župnik Luketić
ter mons. Šporčiću darovao zbornik radova o štovanju Bl. Dj. Marije u Oštarijama.

Poslije svete mise vrijedne su domaćice sudionike slavlja odmah u crkvenom dvorištu ponudile izvrsnim
kolačima, a za sve je ministrante priređen domjenak u dvorani oštarskog DVD-a, nakon čega je slijedio
rekreacijski dio. Za organizaciju nogometnog turnira pobrinuo se korenički župnik vlč. Stipe Zeba
uz pomoć vlč. Mile Šajfara (Drežnik Grad), vlč. Ivice Miškulina (Ličko Lešće) i vlč. Josipa Štefančića
(Plitvice). Unatoč žarkom suncu igrači su pokazali veliku borbenost ali i fer natjecanje, u kojem su na
kraju u obje dobne skupine kao pobjednici bile momčadi iz Ogulina.

U isto vrijeme, pretežito ženski dio ministrantskog skupa odlučio se za izlet na Modruš. U tome
srednjovjekovnom biskupijskom središtu u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva župnik vlč. dr. Željko
Blagus ispričao je ministrantima povijest crkve, mjesta, cijeloga modruškog kraja i nekadašnje biskupije.
Potom se većina, predvođena vlč. Antom Luketićem, don Anđelkom Kaćunkom i bogoslovom Josipom
Šimatovićem, strmom padinom kroz šumu popela do ostataka odnosno ruševina legendarnog grada
Modruša, koji se u prošlosti zvao Tržan-grad. Nakon uživanja u okolici na koju s tvrđave "pogled puca" na
sve četiri strane, i kratkog "sata povijesti" koji je ispričao vlč. Ante, ter zajedničkog fotografiranja, svi su se
oprezno spustili natrag do župne crkve. Tu su se s radošću osvježili zdravom i hladnom izvor-vodom koju
im je iz obližnjeg bunara dohvatila modruška 'mežnarica'.

Po povratku u Oštarije svi su, zajedno s iscrpljenim sudionicima nogometnog turnira, s velikom radošću i
puni prekrasnih dojmova raspjevano krenuli svojim kućama, zahvalni domaćinima na izvrsnoj organizaciji
susreta. Svi su također odlučili da će sudjelovati i na sljedećem susretu – ma gdje bio!

Anđelko Kaćunko

Povratak

informacije

Župni ured Uznesenja Blažene Djevice Marije
Gospe od Čudesa 7, Oštarije
47300 Ogulin
E-mail: pop.ante@gmail.com
Mobitel: 098/887-044

Raspored Sv. misa:

Radnim danom:
zimi 17.30 sati
ljeti 18.30 sati

Nedjeljom i blagdanom:
Svetište Gospe od Čudesa u 10.00 sati, Cerovnik u 12.00 sati.

Podložno promjenama, za točniju informaciju pratite župni listić.
____________________________


     



Linkovi:






OS-Ostarije.jpg

Ostarski-glagoljasi.jpg

DVD-Ostarije.jpg




____________________________

 


©2011 Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Oštarije. Sva prava pridržana.