Povijest Svetišta

 



 Velebna crkva porušena

 

                Nakon 70-ak godina od svoje izgradnje velebno i čudotvorno svetište Blažene Djevice Marije doživjelo je tragediju 1521. i 1531. godine. Tih godina turske su čete popalile i porobile cijelo selo i zapalile crkvu. Ona je potpuno opustošena 1558. kako se to razabire iz pljenidbenog zapisnika vođenog prilikom pljenidbe nekih dobara Stjepana Frankopana Ozaljskog. Od crkve su ostali samo vanjski zidovi, a od tamošnjih kuća ostale su “jedva sjenke i neznatni tragovi istih”.

                Kad je oštarska crkva bila 1521. spaljena, kip Majke Božje bio je prenesen u Trošmariju, mjesto 13 km udaljeno od Ogulina, kamo Turci nisu provaljivali. Od tada se Majka Božja štuje i u Trošmariji. Iako je Marijin kip kasnije bio vraćen u Oštarije, štovanje Majke Božje nije prestalo ni u Trošmariji. Štoviše, ono se sve više širilo i cvalo do današnjih dana. Papa Pio VI. godine 1793. obdario je ovu crkvu posebnim oprostima za tri proštenja: u nedjelju poslije blagdana Sv. Petra i Pavla, u nedjelju poslije blagdana Sv. Barola i u 17. nedjelju nakon Duhova.

                1558. godine Ogulin je došao u kraljevske ruke i dobio posadu, pa je od 1577. i u Oštarijama smještena vojnička straža. Vojnicima su zidovi crkve poslužili kao bedemi za obranu od kasnijih turskih napada. Tako porušena oštarska crkva stajala je oko 180 godina, do kraja 17. stoljeća, kako izvješćuje ing. Giovani Pieroni u svojim “Relazioni di anno 1639” o gradovima na granici prema Turcima. Za Oštarije piše između ostalog:

                Nakon toga se dolazi u veliku nizinu, u kojoj se nalazi mjesto zvano Oštarije. Ono se sastoji od mnogo kuća u središtu kojih se nalaze zidine neke crkve, prilično velike, između kojih je mnogo kuća od drva te vojska. Ljudi se u njima zatvaraju, izlaze jedino kroz dva prozorčića iznad vrata, a također kroz jedan prozorčić sakristije, što je vrlo teško. Stoga im se namjerava pomoći tako da se napravi jedan hodnik iznad zidina spomenute crkve, koje istu okružuju. Taj bi se hodnik izveo od drva, zatvoren izvana potrebnim rešetkama, pokriven odozgo, a taj pokrov treba proširiti i izvan hodnika. Sa svih četiriju strana treba se pojačati vanjskim pojačanjima; također je potrebno načiniti dva dobra stubišta, koja bi mogla osigurati brži i lakši izlazak i stoga jer je brod svetišta ostao čitav i jak, te predstavlja jednu vrstu visoke utvrde i vrlo prikladne za mnoge potrebe kao i za posljednji uzmak. Međutim, budući da je između spomenutog kora i korpusa crkve preostao zid na »spitz« koji je nosio zabatni zid bilo bi potrebno da se on poruši do visine parapeta iznad spomenuta svoda, da bi se time dobio plato na toj visini, koji bi dominirao iznad čitava donjeg korpusa crkve, a također izvan njega. Neka se upotrijebi kamenje, koje će se izvaditi za bacanje. Zidine su dosta dobro sačuvane, iako pokazuju nekoliko pukotina, visoke su 6 klaftra, tj. nešto manje od 12,0 m, a debele pola klaftra u najvišem dijelu.

  

 

 Opis stare crkve i njezina obnova

 

        Crkva o kojoj je riječ najreprezentativniji je spomenik srednjovjekovne hrvatske gotičke sakralne arhitekture tipa katedrale, izvan Zagreba. Ona je nedvojbeno u to vrijeme najveći sakralni objekt tadašnje Krbavsko-modruške biskupije. Kad je riječ o njezinoj izgradnji, bila je podignuta od samoga tesanog kamena, dužine 60 metara i širine 20 metara i natkrivena visokim svodom. Imala je tri broda međusobno razlučena mramornim stupovima, ukrašenim kapitelima i slikarijama na zidu. Toranj crkve bio je veoma visok, sagrađen karakteristično osmerokutnoga presjeka kao i stupovi unutar lađe, kojih su baze bile okrugle. U crkvu su s pročelja sa zapadne strane vodila glavna vrata, portal, a po jedna vrata sa strane sjevera i juga u bočne lađe.

        Visina portala iznosila je 3,05 metara, a širina 1,75 metara, dok su vanjske mjere profiliranog luka bile 4,95 x 3,10 metara. Time je postignuta i monumentalnost portala i crkve u cjelini.

        Na desnom rubu pročelja crkve nalaze se tragovi natpisa urezanog u kamenu. Sada se mogu pročitati samo dijelovi teksta: Mai 1650. i 1693. Mai 30.

        Svetište stare crkve bilo je uže od lađe, veličine 25 x 11 m, sa svodom izvana poduprijetim potpornjacima, dok se tarac crkve dizao za svako polje svoda za jednu stubu, tako da je pogled sa svetišta od glavnoga oltara po crkvi bio amfiteatralan.

        Na velikom oltaru bio je od drva izrađen i bogato pozlaćen kip Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, kojoj su koprenu s oba kraja držala po četiri anđela.

 

 Oštarije 1639., crtež G. Pieronija

 
        Pieronijev crtež oštarske crkve vrlo dobro prikazuje tadašnju situaciju: brod ima samo dva prozora, a na zapadnom se pročelju nalazi tek jedan pravokutni otvor, koji bi mogao odgovarati nekakvim vratima. Zapadni portal nije nacrtan, a s obzirom da se u prostor broda ulazilo kroz dva prozorčića iznad vrata, očito je da je zapadni portal, a valjda i preostala dva portala bili zazidani. Na Pieronijevu tlocrtu, ulaz preko ljestava bio je vezan za zvonik, što se na prikazu oštarske crkve vidi kao drveni čardak, obješen konzolno uz zvonik. Unutar srušena broda oštarske crkve smještene su drvene kuće krajiških vojnika: to znači da mu je prostor bio očito koliko-toliko očišćen od ruševina, da je građevni materijal bio odvezen, a teren slobodan. Istovremeno, ovo objašnjava nedostatak klesanih detalja svoda, kojih je nekada moralo biti dosta.

        Oba zabata broda oštarske crkve na Pieronijevu crtežu tada su još netaknuta, dapače Pieroni predlaže rušenje zabata iznad trijumfalnoga luka. Oblik zabata odgovara velikom dvostrešnom krovištu dvoranske crkve, što je važan podatak za uočavanje oblikovanja prostora broda. Sakristija crkve jedina je bila pod krovom: Pieroni posebno navodi da se i u nju ulazilo kroz prozorčić na prvom katu.

         Godine 1645. srušio se svod crkve, nakon što je 111 godina svetište stajalo nenatkriveno. Vjerojatno su kiše i smrzavice učinile svoje i destabilizirale ga te on više nije mogao izdržati.


Mathias Zerngollern, crtež Oštarija iz 1802. g.

 

  

Pred kraj 17. st. povijesne su okolnosti bile povoljnije pa se i oštarska crkva popravljala. Zarušeno svetište popravljeno je 1688. Tom prilikom je izvedeno krovište, a u svetištu su podignuti oltari Sv. Nikole (1688.), Sv. Antuna (1694.), Sv. Ivana (1750.) i Sv. Sebastijana (1753.).

        Početkom 19. st. francuska uprava pregrađuje crkvu pa je 1803. srušen stari zvonik nad zapadnim pročeljem. Umjesto porušena zvonika izgrađen je novi, zajedno s novim zapadnim pročeljem pred trijumfalnim lukom, tj. pred svetištem. Kamen dobiven rušenjem staroga zvonika rabljen je za gradnju nekih objekata u Oštarijama, među ostalim i za gradnju Marmontova mosta nedaleko od crkve. U zabatnom zidu uz novi zvonik, u potkrovlju, još i danas nalazimo uzidano dosta spolija, među kojima su i ulomci rebara svoda.

        Arhitekt Stjepan Podhorski je početkom 20. st. vodio radove na regotizaciji oštarske crkve. On je u svom izvješću napisao da su za vrijeme francuske uprave svodovi crkve zamijenjeni ravnim stropom. To treba povezati s onim ulomcima svodnih rebara, koji su kao spoliji ugrađeni u zabatni zid uz zvonik: čini se da je do tog trenutka djelomično stajao prvotni gotički svod i da je pregradnja početkom 19. st. tek dovršila ono rušenje iz 1645. Isto tako, može se zaključiti da nije postojao barokni svod. To potvrđuje izvješće S. Podhorskog da je prilikom rekonstrukcije svoda 1900. ravan strop iz vremena francuske uprave srušen te obnovljen gotički svod. Dakle, arhitekt Podhorski izveo je regotizaciju jedne gotičke crkve, na kojoj nije bilo utjecaja drugih stilova, osim baroknih oltara i kora ispod zvonika.

        Autor idejnoga projekta obnove oštarske crkve zapravo je bio arhitekt Josip pl. Vancaš, ali je njegov projekt prerađen zbog primjedbi arhitekta Podhorskog i tadašnjeg oštarskog župnika Ivana Štimca, pa je izvedbu, crtanje potrebnih detalja i nadzor nad radovima obavio S. Podhorski.


Tlocrt crkve S. Podhorskog iz 1901.


Pokušaj rekonstrukcije tlocrta nekadašnje crkve (Zorislav Horvat)




                                                                                                                                                 Nastavak  →

 

 

 

informacije

Župni ured Uznesenja Blažene Djevice Marije
Gospe od Čudesa 7, Oštarije
47300 Ogulin
E-mail: pop.ante@gmail.com
Mobitel: 098/887-044

Raspored Sv. misa:

Radnim danom:
zimi 17.30 sati
ljeti 18.30 sati

Nedjeljom i blagdanom:
Svetište Gospe od Čudesa u 10.00 sati, Cerovnik u 12.00 sati.

Podložno promjenama, za točniju informaciju pratite župni listić.
____________________________


     



Linkovi:






OS-Ostarije-(2).jpg

Ostarski-glagoljasi-(2).jpg

DVD-Ostarije-(1).jpg




____________________________

 


©2011 Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Oštarije. Sva prava pridržana.